Nema tužnijeg prizora od pogleda usamljenog zamorčića iza rešetaka u   premalom kavezu. To su vrlo društvene životinjice koje se ne smiju   držati pojedinačno i kojima je potrebno puno prostora za kretanje. Ako   im to niste spremni ili nemate mogućnosti pružiti, odlučite se na neku   drugu vrstu, nemojte zamorčiće zarobljavati same u male kaveze samo zato   jer se upravo Vaše dijete u njega zaljubilo. Nažalost uvjeti držanja i   informacije koje (ne)ćete dobiti u pet shopovima kod nas su vrlo loše i   nepotpune. Trgovac će Vas uvjeriti kako mu je dovoljan mali kavez,   miješana hrana i kako se čak može držati u kavezu s kunićem. Morate   imati na umu kako je trgovinama samo profit na pameti te gledaju kako da   se što prije riješe malih, vječno gladnih praščića, a uz to još i   naprave posao s kavezom, hranom, steljom i eventualno patuljastim   kunićem. Prvo što je potrebno reći, je, da se zamorčić NIKAD ne uzima i   drži pojedinačno! Njemu predstavnici drugih životinjskih vrsta pa tako   ni Vi ne možete zamijeniti društvo drugog zamorčića, kako bi si   međusobno pružali sigurnost, komunicirali, izvodili ludorije i   upozoravali se na eventualne opasnosti. Zamorčići su životinjice koje su   po prirodi plijen ugrožen od raznih grabežljivaca (prvenstveno iz   zraka), pa im je prvi refleks, kod opasnosti, naglog nepoznatog zvuka   ili pokreta - paničan bijeg. Stoga zamorčići u nastambama trebaju   kućice, tunelčiće, gnijezda i sl. u što se mogu zavući i osjećati   sigurnima. Prazan kavez, bez obzira koliko veliki NIJE PODOBAN! Kad   opremite kavez opremom koja je za njih neophodna, vidjet ćete i sami da   im za kretanje ne ostaje puno prostora, bez obzira na veličinu kaveza.   Zamorčić treba 1m2 po jedinki. Čak i veliki kavezi, kao npr. 1,20m x 60   cm imaju samo jednu kvadraturu od 72 cm2, što nije niti za jednog   zamorčića dovoljno. Takav kavez mu može biti samo privremena nastamba iz   koje mora imati slobodan izlaz i pristup svom ograđenom prostoru u   sobi, po kojem se može sigurno i slobodno kretati. Zamorčići nisu   ljubimci koji se nosaju po rukama, maze i glade. Za njih je to uvijek   povezano s velikim stresom. To potiče od njihovog života u prirodi. Oni   nemaju naviku stiskati se međusobno, kao recimo, kunići, pa stoga ne   vole kontakt nikakve vrste. Ako su zamorčići stisnuti jedan uz drugog,   onda je to najvjerojatnije radi nedostatka prostora (prisilno!) ili iz   straha ili jer su još jako mladi. Zamorčići poštuju svoj i tuđi privatni   prostor i jednoznačno se upozoravaju kad im se taj prostor povrijedi.   Dakle, nemojte zamorčiće nositi po rukama, ograničite to na samo onda   kada je neophodno (provjera zdravlja, rezanje noktiju i sl.), a uživajte   u njima promatrajući ih u njihovom prostoru dok traže hranu, prolaze   kroz tunelčiće, izležavaju se ili pak glasno prose slatkiše. Djecu do 10   godina ne ostavljajte nikada sa zamorčićima nasamo! Bez obzira koliko   djeca mogu biti pažljiva, njihova motorika još nije dovoljno razvijena, a   zamorčići su izuzetno osjetljive životinjice, imaju osjetljivu kičmu   koja se vrlo lako povrijedi kod neadekvatnog uzimanja i držanja, te pad i   sa najmanje visine može za njih imati kobne posljedice! Isto tako, ne   ostavljajte pse i mačke u prostoriji s njima, pse bez nadzora, a mačke   zapravo uopće ne bi smjele biti blizu njih, jer mačka ima potrebu za   igrom i u zamorčiću vidi uvijek samo plijen te kod njih budi instinkt   bježanja što mačku samo razdraži. Pas ih može dodatno stresirati svojim   lavežom, odmah ga udaljite. Općenito pazite da mjesto koje ste odredili   zamorčićima nije izloženo buci (TV, HiFi, vriska djece), propuhu i   pretjeranom suncu (naročito u toplim mjesecima, jer zamorčići jako lako   dobe toplotni udar).